POD STAKLENIM ZVONOM
22.08.2009., subota
Sto je zivot?
|
Guram se da nadjem mjesto za sjesti u podzemnoj. Nije da mi smeta stajanje, ali mrzim onaj osjecaj kad sam u centru paznje iz ciste dosade nezinteresiranih putnika koji cekaju svoju stanicu. Drzanje za bacilima obogacenu sipku u sredini vagona, uvijek u meni izazove neki sram. I dok se pravim da me nije briga, obicno u glavi prozivljavam mnostvo neugodnih emocija... Ne, danas moram sjesti, uvuci se u gomilu, ocesati se o diva do kojega mi se pruza jedino utociste i s olaksanjem docekati trenutak kad cu izaci na svjetlo dana. Ah uspjeh, slatko utociste, nevidljivost, tisina.. Bacam pogled po putnicima, svatko u svojoj sramoti, ja u svojoj cahuri. Moj zivot je avantura, svakodnevna, iz minute u minutu, dok cekam, zavaljena u putujucem vlaku, zasticena divovima od pogleda stranaca. |
05.10.2008., nedjelja
Nonsalancija
|
Cijeli zivot je nonsalancija, stvarno je neizbjezno prihvatiti da koliko god zelis staviti pecat smisla, nas zivot je posljedica trenutaka kada ne znamo sto radimo. Recimo, ja volim nekoga tko nije moj, i kada ne mislim volim ga jos vise, i kada sanjam volim ga jos vise, kada se probudim osjecam krivnju i kada promatram oblake u parku, dok lezim na toploj travi, volim ga jos vise... |
03.06.2008., utorak
Izgubljena
|
Jucer sam se pogledala u ogledalo i na zalost nisam nasla ni traga nevinosti. Moja nevinost je potpuno nestala, umjesto nje bila sam gotov proizvod ovog svijeta u kojem zivim. Nestala je zaigranost, sanjarenje i glupost. Vrijeme je da se umotam u celofan i zalijepim cijenu. Artikal za prodaju.... |
18.05.2008., nedjelja
Gdje je nestala sjenka
|
Ne, nemam bore na licu (iako se volim smijati) i ruke su mi jos uvijek njezne. Jedino mi je srce rastegnuto preko nekoliko kontinenata pa se bojim da ce uskoro puknuti kao elasticna vrpca. Koliko sam puta rekla: ovo mi je zadnji put, ali moj um je slabasno oruzje prema mojim impulsima. Ponovno se spremam, krecem iz pocetka i cekam jos uvijek poznato lice na uglu ulice koju ne znam.... Znam da je sve blize jer osjecam miris vanilije@ |
16.01.2007., utorak
Dusa napola
|
Ima li smisla buditi se kad mi je dusa na pola. Drugi dio je zapeo za tvoj kaput, i nosis ga poput znacke. Imas ih puno i shvacam da sam izgubila. Smisao ostaje u nepokorivoj vjeri u sebe i nadi koju mi tvoj pogled ostavlja na kozi. A kazu da sam odrasla.... |
13.11.2005., nedjelja
Pokradena prica
|
Ukrala sam neciju zivotnu pricu i pretvortila je u svoju. bila je predobra da bih je ignorirala... |
19.09.2005., ponedjeljak
Plymouth by night
|
Feeling is overwhelming, swelling like crazy frog that fell asleep on fried, black cracked road. Feeling that I grasp lonely souls who feel addicted to me. Addiction is very big word. As I'm coming off one myself. Coming off means I'll get addicted to something new, something that will fill me up again. However far you are, however strange or lost, however hurt and lonely, you know how I feel. I know you know and I am too selfish to admit it and will stay cold as sticky frozen post like a real cold bitch should do, until you forget how addicted you felt sometimes. Then you'll come off me and then I'll know it and then it will all be too late. After several drinks I feel warm and cold, like some crazy cocktail of taste people detest but have anyway, and it makes them drunk very quickly. Funny how all blokes seem to like this drink, funny how I only want some water. |
27.08.2005., subota
Kurosawa
|
Rez, pad opasnost, rez drama rez hrabrost pad ponos rez kraj |
28.05.2005., subota
hot summer blues
|
Osladila sam prste divljim kupinama ciji sok je polagano curio preko mojih ruku i radio lokvicu na zemlji. Pozeljela sam lezati medju zvijezdama i gledati u zelenilo trave. Potpuno je bilo svejedno da li kraj mene sjedi covjek mog zivota ili netko tko ce me na kraju razocarati. Nikad me nije buducnost zamarala, samo ono sada. Ne mogu se oteti cinjenici da te silno zelim, da te zelim vise nego sto to jedno bice moze podnijeti.....i tako prebirem ljepljivim prstima po kosi i trazim oslobadjajucu misao. Vruce je i pjeva Janis Joplin: don't you turn your back on us.......... Ne zelim okrenuti ledja, a ipak to cinim, suze su mi slane i suse se taman u trenutku kad ih mogu osjetiti. Takva je i moja ljubav, upravo kada dosegne tvoje srce vjetar puhne i odnese je. |
27.04.2005., srijeda
Tko je ovdje lud
|
U ovo kisno doba, uhvatila me samoanaliza, no, ja dalje od svemiraca, svemirske djece i simbioznih zajednica 2 ili vise zivotinja ne vidim nista. Pravilo je ovako nekako: 1. Gledaj u sliku barem 1 minutu (ne se zablejati jer nije 3D) 2. Pokusati odrediti koji je najaca i prva asocijacija na sliku 3. kakve osjecaje izaziva slika: strah, srecu, ravnodusnost, gadjenje.... 4. Obavezno navesti ako slika pobudjuje neke seksualne asocijacije odnosno podsjeca na pojedine djelove tijela i sl.. 5. Isto tako znacajno je ako vidis ubojstva, krv i tomu slicno Nakon svega ovoga ja jos uvijek vidim svemirce. Nema nista bolje od onih scena iz filmova, razgovor kod psihijatra koji te lijeci od djetinjstva, koji ti pokazuje ove slike. Samo me uvijek kopka sto one znace odnosno sto znace ti odgovori. Joj kako me to zanima, mozda je medju vama neki strucnjak ili znatizeljnik kao ja?! |
25.04.2005., ponedjeljak
Test 2 |
Test 3 |
Test 1 |
Test 4 |
21.04.2005., četvrtak
Nesto smo prešutjeli
Svakom svoje po zasluzi, režemo i dijelimo, po zasluzi. Pretpostavljam da to što sam zaslužio nije rezultat mojih radnji već moje istine. Svatko je trebao dobiti prema zasluzi. Nekako sam malo dobio, i ti si razočarana. Misliš da smo nešto prešutjeli? Pticu sam prešutio, pticu koju si ubila. Nisam te vidio, ali sam znao. Bila si nekako tiha, čvrsta, čista. Izdala te krivnja kojoj se nisi nadala. Dok si kupila prosuto perje i kihala od draškanja u nosu znao sam da si je ubila, i nos ti je bio crven. Pogledao sam opet u svoje ruke. Malo sam dobio. Prema zasluzi kažu, koliko je istine u toj laži.... |
19.04.2005., utorak
Ubiti pticu rugalicu
Jedan, dva, pet, petnaest, dan, noć, sjena, pustoš, izvrnula sam glavu na lijevo, "potpuno je tiho danas", rekla je papiga u kavezu do uzglavlja. Jedan, dva, pet... Glupa ptica, glupa, ni brojati ne zna. "Zar ne znaš da ide tri i četiri između", glupa ptica. Gleda me ispod oka, može li ptica gledati ispod oka. Može, može, zlokobna je ptica. Znam da me ne voli, gleda me ispod oka. Tja. Tja je super riječ, riječ koju ne možeš smisliti, ona je jednostavno ispala van. Ispaljena je u trnutku kada je svaka druga riječ bila ili previše prikladna ili nedovoljno prikladna. Istisnuta je za vrijeme mučnog nastojanja mozga da neku duboko moralnu diskusiju obogati vlastitim obolom i kada su se svačije uši pomirile da će čuti nešto iz klasičnog repertoara kvazifilozofskih digresija, a ono TJA. "Tja", rekla je ružna ptičurina. Od kud mi ona uopće, pomislila sam, da nije došla s namještajem. The future's bright the future's orange - kaže reklama. Pogledala sam njeno narančasto krijesto, pitam se da li se ona s tim slaže. Okrenula sam glavu natrag, ona se promeškoljila na njihalici, naježila sam se od zvuka dodira njenih krila s rešetkama krletke. Morat ću joj kupiti veću krletku. Opet sam sanjala da ležim u kavezu, imala sam prekrasno perje na glavi, jedino nisam mogla govoriti. Samo kreštati, glasno, probijajuće. Kad sam se probudila odlučila sam ubiti pticu. Life is bright life is orange. |
15.04.2005., petak
Kad vjetar razbija krhke viline ruke (za neke u zabludi)
|
Ako me pitas reci cu ti, ako ne zelis da te pitam nemoj mi davati upitnike Ako me gledas vratit cu ti pogled Ako te razocaram trazi razocaranje u sebi Jer ja sam samo prolazna. |
29.03.2005., utorak
Jednom u životu
|